Blog / Novosti
Koncentracija se trenira – zašto to danas izgleda tako teško?
Koliko ste se puta uhvatili u toku dana da niste sigurni gdje sta ili šta ste pošli da uradite? Koliko puta ste zamolili dijete da uradi ili donese nešto, a ono se nakon par sekundi vrati da vas pita šta ste ono rekli? Vjerujem da su vam ove situacije itekako poznate. Svi smo ih barem jednom doživjeli ako ne i svakodnevno. Šta se dešava sa koncentracijom, fokusom i pamćenjem?
Nimalo lako pitanje, a još je teže naći adekvatan i kratak odgovor. Krivac se krije u nekoliko stvari, navika i utjecaja pa ispada da sve radimo pogrešno, no nije baš tako strašno, još uvijek postoji rješenje kako da spasimo što se spasiti može.
Pa krenimo od početka…
Nije problem u djeci – nego u okruženju koje stalno “vuče” njihovu pažnju u svim pravcima, a rijetko ih uči kako da je zadrže.
- Digitalno okruženje (ekrani, brzi sadržaji)
Aplikacije, igrice i kratki video formati treniraju mozak na stalnu stimulaciju i brze nagrade. Dijete se navikava na intenzitet i brzinu, pa mu sve što je sporije (škola, čitanje, učenje) postaje “dosadno”. To nije slabost djeteta, nego naučeni obrazac pažnje. Što duže odgađajmo trenutak susreta s ekranom, to više pružamo stvarna iskustva i doživljaje djeci – znam da zvuči kao nemoguća misija, ali vjerujte – bićete mi zahvalni zbog toga.
- Preopterećenost stimulansima
Djeca danas imaju previše aktivnosti, informacija i podražaja nego ikad prije. Mozak koji je stalno “zatrpan” teže razvija duboki fokus jer nema dovoljno vremena za dosadu, a upravo iz dosade se razvija koncentracija i kreativnost. Nema potrebe za 10 plišanaca, 20 društvenih igara, šest setova kockica, 30 autića, 20 lutkica….pola igračaka koje vaša djeca imaju se ne koriste danima, mjesecima, nikad! Dajte im prostor i vrijeme da sami izmišljaju igračke, igre i način kako provesti slobodno vrijeme.
- Nedostatak strukturiranog vremena i rutine
Pažnja se ne razvija spontano, ona se gradi kroz rutinu, granice i postepeno produžavanje vremena fokusiranog rada. Ako je sve fleksibilno i bez jasnih okvira, dijete teže razvija samoregulaciju. Odredite granice i uspostavite rutinu npr. ponedjeljkom zajedno čitamo, utorkom zajedno kuhamo, srijedom imamo fizičku/kreativnu aktivnost (sport, hobi, kurs…), četvrtkom igramo društvene igre, petkom imamo filmsku večer, subotom provodimo vrijeme izvan kuće (posjete prijateljima, rodbini, prirodi, znamenitostima), nedjeljom pospremamo ….reorganizirajte dane u skladu sa svojim rasporedom.
- Model koji djeca gledaju (odrasli)
Djeca uče promatrajući. Ako ste roditelj koji se ne odljepljuje od telefona, stalno ste u žurbi i radite više stvari istovremeno možete očekivati isto ponašanje od svog djeteta. Ne zaboravimo da smo mi prvi i najbitniji učitelji i modeli svojoj djeci.
- Obrazovni sistem (često)
Najčešći model učenja u školskom sistemu je onaj kako smo i mi učili prije 30-40-50 godina. Čitaj – zapamti – ponovi! Ne samo da nije bilo funkcionalno ni prije 30-40-50 godina, nego je potpuno neprimjenjivo u današnje vrijeme drastičnih promjena i trendova koji se javljaju iz dana u dan u svim životnim oblastima. Umjesto učenja napamet, učimo djecu da razumiju. Umjesto reproduciranja pročitanog, učimo djecu da objasne svojim riječima. Umjesto nelogičnog bubanja informacija, učimo djecu da povezuju informacije i predmete. Da znam, da očekujete da ih tome uči škola, no bojim se da smo ovdje ipak prepušteni sami sebi i da je dug put do konkretne obrazovne reforme. Preuzmite uzde u svoje ruke, pomozite djetetu da uči pametnije ili ga upišite na Brainobrain akademiju za djecu gdje upravo olakšavamo procese učenja i na inovativan način radimo s djecom.
- Emocionalni faktor
Anksioznost, nesigurnost, pritisak ili manjak povezanosti s roditeljima direktno utiču na pažnju. Dijete koje je emocionalno “preopterećeno” teško može biti kognitivno fokusirano. Sva nabrojana stanja su najčešće rezultat nedostatka kvalitetno provedenog vremena zajedno gdje smo usmjereni jedni na druge (vrati se na tačku br.3.) bez vanjskih stimulansa i ometača. Nađimo vrijeme samo za nas. Ne, ne morate izmišljati vrijeme to može biti vrijeme objeda, vrijeme provedeno u automobilu ili prijevozu, vrijeme pred spavanje dok radite refleksiju dana… Bolje je i 20 minuta vremena provesti potpuno prisutno i fokusirano na dijete nego tri sata vremena gdje vi gledate u ekran, pišete mail, pričate na telefon ili gledate izloge te poluodsutno klimate glavom.
Aktivnosti koje treniraju fokus (jednostavne i praktične za primjenu u svim situacijama):
- Čitanje – krenimo sa slikovnicama, bajkama, basnama, interaktivnim knjigama, lektirama, stripovima. Jedan čitav nivo Brainobrain programa je posvećen upravo ovoj aktivnosti.
- Crtanje i bojenje – od jednostavnih blokova i bojanki do kompleksnih slika i ilustracija; Svaki čas Brainobrain programa završava upravo ovako, umjetničkim izričajem da li samostalnim crtežom ili bojenjem zadate slike.
- Čišćenje, spremanje i organizacija prostora – ugodno s korisnim – u svakom spremanju se otkrije neka nova igračka, zanimacija i aktivnost;
- Rješavanje zadataka – mozgalice, rebusi, pitalice, sudoku, igre memorije, zagonetke, kvizovi – omiljeni dio svakog Brainobrain časa.
- Dokolica
- Vrijeme na otvorenom, u prirodi – otkrivanje svijeta oko sebe, učenje svim čulima.
- Brainobrain program – kroz korištenje abacusa i učenje kroz VAK sistem poboljšava koncentraciju i fokus
Koncentracija nije nešto s čime se dijete rađa ili ne rađa. Ona se gradi, njeguje i trenira – svakodnevno, kroz male navike i odnose koje stvaramo.
U svijetu koji stalno traži pažnju, možda je najveći dar koji možemo dati djeci upravo to da ih naučimo kako da zastanu, usmjere se i ostanu prisutni.