Šta znači biti pismen u 21. stoljeću?

Već odavno poznavanje brojeva i slova ne smatramo dovoljnim za funkcionalnu pismenost. U vremenu digitalne tehnologije, umjetne inteligencije i svijetu u kojem se mnogo toga rješava jednim dodirom ekrana, pismenost podrazumijeva mnogo više.

Prije svega, danas govorimo i o tehnološkoj, informacijskoj i medijskoj pismenosti. Tehnologija je postala dio naše svakodnevice, a djeca se s njom susreću već od najranijeg djetinjstva. Tradicionalne vještine – čitanje, pisanje i računanje – i dalje su temelj, ali same po sebi više nisu dovoljne za potpuno snalaženje u savremenom svijetu.

Istovremeno, još uvijek postoje generacije koje nisu tehnološki pismene i kojima je potrebna podrška kako bi samostalno funkcionirale u svijetu koji se velikom brzinom digitalizira. Sve češće gledamo unuke koji podučavaju svoje bake, nane i djedove kako koristiti pametni telefon, društvene mreže, online plaćanje ili samouslužnu kasu u marketu. S jedne strane, to može biti lijep i zabavan način povezivanja različitih generacija, ali s druge strane otvara važno pitanje: koliko se brzo svijet mijenja i kako pripremiti djecu za budućnost koju još ne možemo predvidjeti?

Možda ne znamo kako će izgledati život za 30 ili 50 godina, koja će zanimanja tada biti tražena niti gdje će naša djeca živjeti. Ali možemo pretpostaviti da će neke vrijednosti i vještine i dalje biti važne – kritičko mišljenje, sposobnost analiziranja, logičko povezivanje činjenica, rješavanje problema, komunikacija i sposobnost da znanje primijenimo u svakodnevnom životu.

Tehnologija i umjetna inteligencija mogu nam u mnogočemu olakšati život, ali upravo zato moramo paziti da ne počnemo njima prepuštati i ono što trebamo razvijati sami. Ako uređaj može pronaći odgovor umjesto nas, važno je da i dalje znamo postaviti pravo pitanje. Ako nam umjetna inteligencija može napisati tekst, moramo znati procijeniti je li ono što je napisala tačno i smisleno. Ako nam internet nudi hiljade informacija u nekoliko sekundi, moramo znati kojoj informaciji vjerovati.

Zato danas pod pojmom pismenosti definitivno podrazumijevamo da osoba zna čitati, ali i razumije ono što je pročitala. Da zna prepoznati, analizirati i koristiti korisne informacije. Da zna pisati, računati i logički zaključivati. Da može razlikovati pouzdanu informaciju od netačne, povezujući činjenice, iskustvo, znanje i logiku.

A možda je najvažnije od svega – znati kako učiti.

Jer informacije će nam možda za nekoliko godina biti dostupne još brže i jednostavnije. Udžbenici će se mijenjati, tehnologija će napredovati, a mnoga zanimanja koja danas poznajemo možda će izgledati potpuno drugačije. Ali sposobnost da nešto razumijemo, zapamtimo, povežemo s prethodnim znanjem i primijenimo u novoj situaciji ostat će jedna od najvažnijih ljudskih vještina.

A gdje je tu medijska pismenost?

Djeca danas odrastaju u ogromnoj količini informacija. Videozapisi, društvene mreže, reklame, influenseri, vijesti, igrice i različiti digitalni sadržaji svakodnevno se takmiče za njihovu pažnju.

Zato nije dovoljno da dijete zna koristiti telefon ili računar. Važno je da nauči razumjeti ono što vidi, prepoznati manipulaciju, razlikovati činjenicu od mišljenja i reklamu od stvarne preporuke.

A u ranom djetinjstvu velika odgovornost je upravo na roditeljima. Djeca još ne mogu sama procijeniti šta je kvalitetan i primjeren sadržaj, zbog čega su izbor sadržaja, količina vremena pred ekranom i razgovor o onome što dijete gleda važan dio roditeljstva u digitalnom dobu.

Medijski pismen roditelj danas ne pita samo: „Koliko moje dijete gleda u ekran?“ nego i: „Šta moje dijete gleda, šta iz toga uči i kako taj sadržaj utiče na njega?“

Na svu sreću, postoje roditelji koji prepoznaju važnost razvoja ovih vještina već u ranom djetinjstvu i djeci ih omogućavaju kroz razgovor, interakciju, čitanje, fizičku aktivnost, kreativne igre, edukativne programe i – što je najvažnije – kroz stvarna životna iskustva.

Pored roditelja, važnu ulogu imaju i programi koji djeci nude priliku da razvijaju svoje kognitivne i socijalne potencijale kroz igru i iskustveno učenje.

Jedan od takvih programa je Brainobrain akademija za djecu, čiji je cilj razvoj intelektualnog potencijala djeteta kroz aktivnosti koje potiču razmišljanje, analiziranje, povezivanje, koncentraciju, samostalnost i rješavanje problema.

Jer pripremiti dijete za budućnost ne znači naučiti ga svemu što danas znamo.

To znači naučiti ga kako da razmišlja, uči i snalazi se u svijetu koji će se neprestano mijenjati.

Sa početkom nove školske godine, Brainobrain centri širom BiH vrše upis novih članova.

Možda je upravo sada pravi trenutak da svom djetetu pružite priliku da razvija vještine koje će mu biti potrebne ne samo u školi, već i u životu.

8. septembar obilježavamo kao Međunarodni dan pismenosti (https://www.unesco.org/en/days/literacy)